Zanimljivosti o medu

Saznajte informacije o ljekovitim svojstvima meda

MED – BLAGO PRIRODE

Suvremeni čovjek, u potrazi za povratkom prirodi i neprerađenoj hranom koja ima blagotvoran učinak na zdravlje, ponovno otkriva med!

Svakodnevno smo suočeni izlaganju ljudske okoline i prehrane brojnim postupcima koji ostavljaju negativan trag na zdravlje čovjeka. U poplavi rafiniranih i izmijenjenih namirnica, pčelinji proizvodi su rijetka vrsta hrane, koja do krajnjeg potrošača dolazi u neizmjenjenom obliku, bez industrijske obrade – onakva kakvu su pčele proizvele, bez aditiva i konzervansa.

Osim modernih znanstvenih istraživanja koja govore u prilog prehrambenoj vrijednosti meda, u prilog njegovoj konzumaciji svakako govore tisućljeća njegove prisutnosti u ljudskoj prehrani – med je zasigurno bio prvi slatkiš koji je čovjek okusio. Također, u velikoj ponudi korisnih, ali skupih dodataka prehrani, med ostaje i cijenom jedan od najpristupačnijih izvora zdravlja koje bi trebalo uključiti u svoju prehranu.

ŠTO JE MED?

Med je najdostupniji pčelinji proizvod i prati čovjeka od davnina. Biljke luče nektar, kojeg neki nazivaju još i “sokom života“ biljaka, kako bi privukle pčele, a one ih zauzvrat oprašuju i stvaraju novi život. Sakupljeni nektar pčele pretvaraju u med.

Med je slatka, gusta, viskozna tekućina ili kristalizirana tvar koju ljudi nisu još ni dan danas uspjeli proizvesti umjetnim, industrijskim putem. Med za razliku od običnog šećera koji predstavlja samo “sirovu energiju“, oslobođenu bilo kakvih dodatnih prehrambenih vrijednosti, sadrži jednostavne, lako probavljive šećere-fruktozu i glukozu, vitamine, minerale, bjelančevine, fermente, biljne hormone, flavonoide…

DOBRO JE ZNATI – ČINJENICE O MEDU

  • Prirodno svojstvo meda je kristalizacija (čije je prisustvo na nižim temperaturama dokaz kako se radi o izvornom medu).
  • Sve pčelinje proizvode treba što dulje držati u ustima, jer oni sadrže veliki broj jednostavnih tvari koje se mogu apsorbirati direktno u krv putem podjezičnih krvnih žila. To nam osigurava maksimalnu iskoristivost jer ako ih odmah progutamo, želučane kiseline dio tih tvari odmah razgrade i niti ne dođu u krv.
  • Med tamnije boje sadrži više mineralnih tvari od svjetlijih vrsta meda.
  • Med ima hidroskopna svojstva tj. sposobnost upijanja vlage. Stoga ga treba uvijek nastojati uzimati s tekućinom (veće količine meda konzumirane na tašte mogu izazvati bolove u želucu).
  • Med se pri dekristalizaciji ne smije zagrijavati na temperaturu višu od 40°C jer gubi vrijedne prehrambene sastojke.
  • Med treba uvijek uzimati čistim, suhim, drvenim, plastičnim, keramičkim ili staklenim predmetima, a nikako metalnim žlicama. Kod kontakta metala s medom dolazi do reakcija organskih kiselina iz meda i metala što dovodi do nepoželjnih reakcija za ljudski organizam.
  • Med se čuva u zatvorenim posudama na suhom i tamnom mjestu i na sobnoj temperaturi. U tim uvjetima med zanemarivo gubi svoja svojstva unutar dvije godine.
  • Preporuka je konzumirati med sa prostora gdje živite jer samo taj med sadrži peludna zrnca sa tog prostora. Organizam se na taj način privikava na iste vrste peluda i stvara otpornost na alergijske reakcije.
  • Organoleptičkom procjenom meda obuhvaćeni su: okus, miris, boja, konzistencija, čistoća i zrelost meda.
  • Med lako i brzo upija vanjske mirise o čemu valja voditi računa prigodom skladištenja.
  • Peludna analiza meda je pokazatelj podrijetla i kakvoće meda.
  • Jedna litra meda ima težinu od 1,42 kg.
  • Med se smrzava na temperaturi od -17°C. Tada se volumen meda smanjuje za 10%.
  • Proces kristalizacije se najbrže odvija na temperaturi od 14°C.

Kako raspoznati prirodan med od meda upitne kvalitete?

  • Prisutnost vode u medu možemo prepoznati tako što se kap meda vrlo brzo razlije na staklenoj površini, dok kap čistog meda ostaje spljoštena.
  • Da li je med “zreo“ili nije možemo raspoznati po njegovom curenju iz žlice. Nezreli med je vodeniji i vrlo brzo iscuri sa žlice, dok je zreli med gušći, a sa žlice curi vrlo sporo i bez prekida.
  • Kada se staklenka s medom okrene, zračni balon se mora polako pomicati prema vrhu kao jedinstvena kugla.
  • Kada med curi sa žlice, ne smije kapati, već mora bez prekida curiti sve do debljine konca.

UČINCI MEDA

Med je vrlo kvalitetna i hranjiva namirnica. On je koncentrirani i visokokalorični proizvod, a po kemijskom sastavu bitno se razlikuje od svih drugih prehrambenih proizvoda. Glavne hranjive tvari u medu su: razne vrste šećera, bjelančevine, mineralne soli, vitamini i enzimi.

Koje sve pozitivne učinke na organizam ima med?

  • Antioksidativna aktivnost – smanjuje oksidaciju lipoproteina u ljudskoj krvi koja je inače važan faktor u nastanku arteroskleroze. Redovita upotreba meda znatno smanjuje rizik od pojave raka, kardiovaskularnih bolesti, Alzheimerove bolesti i posljedica starosti, bitno umanjuje faktore koji uzrokuju kardiovaskularna oboljenja, smanjuje kolesterol i trigliceride. Antioksidativnu aktivnost imaju sve vrste, ali je najviše izražena kod tamnijih vrsta livadnog (cvjetnog) meda.
  • Aktivator imunosustava – pomaže u boljoj reakciji organizma na infekcije. Med stimulira stvaranje antitijela i tijekom primarnog i tijekom sekundarnog imunoodgovora. Povećava otpornost organizma u borbi protiv infekcija tako što podiže razinu korisnih tvari, a smanjuje razinu štetnih.
  • Antibakterijska svojstva – putem više mehanizama djeluje na bakterije. Kada se med otopi u čaju ili mlijeku ovaj enzim se aktivira i počinje oslobađati vodikov peroksid koji obavlja lokalnu dezinfekciju u usnoj šupljini. Malo je poznato da je med, iako sladak, zapravo kisela sredina što ne pogoduje bakterijama. U medu ima puno jednostavnih šećera koji doslovno izvuku tekućinu iz bakterija i one uginu.
  • Antimutagena i antikancerogena svojstva – istraživanjem je dokazano da, ako se meso prije pečenja jednostavno premaže medom, ne dolazi do stvaranja kancerogenih tvari. Naime, tamo gdje je meso jako zapečeno stvaraju se tzv. heterociklički aromatski amini koji su dokazani izazivači raka. Pojava raka u probavnom sustavu, među ostalim, direktno ovisi od količine tih tvari unesenih tijekom života u organizam. Medom se to može pomoći spriječiti.

Postoje vrste meda koje se već stoljećima koriste kod dijetoterapije pojedinih bolesti ili tegoba:

Bolesti ili stanja Vrsta meda
Nesanica Med lipe
Anemija Med kadulje, vrijeska i kestena
Povišeni krvni tlak Med kestena, majčine dušice i stolisnika
Bolesti srca Med gloga i šumski med
Astma Med planike i kadulje
Bronhitis i kašalj Med stolisnika, kadulje i lavande
Gripa i prehlada Med lipe i majčine dušice
Opstipacija ili zatvor Med bagrema
Crijevne smetnje Med kestena i lavande
Bubrežni kamenci i cistitis Med vrijeska
Čir na želucu ili dvanaestniku Med lavande
 

Reumatske tegobe

 Med mediteranskog bilja

(vrijesak, lavanda,kadulja, majčina dušica, ružmarin)

 

VRSTE MEDA NA PODRUČJU DUBROVAČKO – NERETVANSKE ŽUPANIJE

KADULJA: izvrsnog je okusa i mirisa po cvijetu, boja mu je svijetla do tamno jantarna sa zelenkastim odsjajem. Nezamjenjiv je kod tegoba dišnih organa jer ima snažno antiseptičko i umirujuće djelovanje. Uvelike pomaže kod suhog kašlja i bronhitisa jer pospješuje sazrijevanje i izbacivanje sekreta iz dišnih puteva. Ljekovitost kaduljinog meda ubraja se u vodeću grupu meda za liječenje respiratornog sustava. Čaj s medom od kadulje ne smije se uzimat vruć, već mlak.

PLANIKA (MAGINJA): rijedak i izuzetno cijenjen med, tamno jantarne boje. Izrazito je gust i gorkog je okusa pa ga mogu konzumirat i dijabetičari. Ovo je najgorčiji med na svijetu. Med od planike je prirodni antioksidans. Preporučuje se za poboljšanje krvne slike i reguliranje krvnog tlaka. Blagotvorno djeluje na dišni sustav, pa ga koriste astmatičari (jedna žlica prije spavanja). Preporučuje se i osobama koje pate od učestalih upala mjehura i mokraćnih kanala. Bonkulovići ga obožavaju u kombinaciji sa sirom.

LIVADNI (MIJEŠANI ili kolokvijalno nazvan CVJETNI) MED: med od raznog livadnog cvijeća, a njegova karakteristika je postojanje velike količine različite vrste peludi. Miris mu je blag do jako aromatičan, od svijetle boje pa sve do zagasito tamne – zavisno od lokacije pčela. Svojstvo mu je da vrlo brzo kristalizira. Smatra se da povoljno djeluje na oporavak nakon bolesti, kod srčanih tegoba te kod djece u razvoju i starijih osoba.

VRIJESAK: svijetao i ugodnog blagog mirisa. Uzimanje se preporučuje kod reumatičnih oboljenja, bolesti mokraćnih putova i bubrega, posebno u čajnim smjesama npr. od breze, kamilice, šipka. Med od vrijeska je tamnosmeđe boje s narančastocrvenim odsjajem. U mirisu mu se osjeća karamel.

MANDARINA (AGRUMI): po boji med od mandarine (agruma) spada u kategoriju svijetlih vrsta meda. Njegova je boja žuta sa svjetlim i tamnijim nijansama. Ima srednje intezivan miris koji spada u cvjetne voćne mirise. Prema okusu spada u kategoriju srednje slatkih vrsta meda. Riječ je o rjeđoj vrsti meda.

RUZMARIN: koristi se kao lijek kod bolesti dišnih puteva jer djeluje kao dezinficijens na dišne organe, regulira cirkulaciju krvi, poboljšava funkciju jetre. Kod fizičke i psihičke iscrpljenosti preporuča se uzimanje ruzmarinovog meda.

LAVANDA: med od lavande je svijetložut, bistar i proziran. Ugodnog je, malo oštrijeg okusa. Spada u red kvalitetnijih i traženijih vrsta meda. Djeluje blago i umirujuće, a uzima se još i kod probavnih smetnji.

MATIČNA MLIJEČ – ELISKIR ŽIVOTA

Matična mliječ u pčelinjem društvu je eliksir života i tajna dugovječnosti, a da bi se spoznala vrijednost matične mliječi, potrebno je upoznati život pčelinje zajednice. Samo jedna pčela, a to je matica, ima ključnu, nezamjenjivu ulogu u pčelinjem društvu, u kojem je u ljetnom periodu oko 50.000 pčela i samo jedna matica koja osigurava savršen sklad i besprijekorno funkcioniranje društva. Gubitkom matice, pčelinja zajednica je obezglavljena i propada u vrlo kratkom vremenu. Intezivan ljetni rad iscrpljuje pčele koje u tom periodu žive svega oko mjesec dana. Međutim, matica koja se tijekom ljeta iznimno iscrpljuje polaganjem jajašaca, koja dnevno mogu premašiti njenu dvostruku težinu, a i gotovo cijelu jesen i dobar dio zime polaže jajašca, živi oko pet godina. Tajna opstanka je u ishrani matice jer pčele se hrane medom i peludom, a matica samo matičnom mliječi.

ŠTO JE MATIČNA MLIJEČ?

Matična mliječ je proizvod lučenja mliječnih ili ždrijelnih žlijezda pčela. To je homogena, gusta, neprozirna i kremasta tvar bijele do blijedožućkaste boje, viskoznosti vrhnja. Ima karakterističan oštri miris i specifičan kiselo-slatki okus.

Matična mliječ može se koristiti u izvornom obliku, tj. kao tekućina. Do korištenja se mora čuvati u zamrzivaču na -18°C. Nakon otvaranja bočice, dok se ne potroši, čuva se u hladnjaku. Najbolje ju je uzimati čistom drvenom čačkalicom, gdje jedna kap ima oko 40 do 50 mg i tako 2 do 3 puta na dan.

UČINCI I SVOJSTVA MATIČNE MLIJEČI

Matična mliječ se koristi kao dodatak prehrani. Već se tisućama godina u orijentalnim kulturama cijeni kao jedinstveni prirodni izvor za očuvanje mladosti i energije. Tradicionalna iskustva ukazuju da ublažava uznemirenost i nesanicu, podiže raspoloženje, povećava izdržljivost i pamćenje te jača imunološki sustav.

Znanstvena istraživanja su utvrdila sljedeća svojstva matične mliječi:

  • stimulirajući učinak na cijeli organizam uz povećanje energije
  • imunomodularno djelovanje kojim se povećava otpornost na razne infekcije
  • povećanje otpornosti na stres i bolesti
  • njega i pomlađivanje kože
  • poboljšanje memorije
  • održavanje hormonalne ravnoteže
  • smanjenje razine kolesterola
  • regulacija krvnog tlaka
  • protuupalno djelovanje
  • antibiotičko i antivirusno djelovanje
  • pomaže kod raznih tegoba koštano – mišićnog sustava
  • skraćuje vrijeme oporavka kod teških bolesnika
  • povećava apetit i tjelesnu težinu
  • ima vrlo snažan učinak na sprječavanje nastanka slobodnih radikala

Zahvaljujući visokom sadržaju bjelančevina, mikroelemenata i gotovo svih vitamina (naročito skupine B), matična mliječ djeluje na organizam okrepljujuće, poboljšava probavu, utječe na stvaranje krvi, rad srca te pojačava lučenje endokrinih žlijezda.

 PELUD – RIZNICA HRANJIVIH TVARI

Pčelinjoj zajednici pelud je glavni izvor bjelančevina, vitamina i minerala. Pčele peludna zrnca sakupljaju sa cvjetova biljaka, istodobno im dodajući nektar i tvari svojih žlijezda oblikujući male granulice. Veličina tih granulica je otprilike veličine zrna okrugle riže. Pčele te granulice prenose do košnice u “košaricama“ na stražnjem paru nogu. Svaka granula pčelinjeg cvjetnog praha sadži od nekoliko stotina tisuća do preko dva milijuna peludnih zrnaca. Koliko je pelud važan pčelama govori i podatak da pčelinje društvo godišnje za svoje potrebe potroši i do 50 kg peluda.

ŠTO JE PELUD?

Pelud je, osim za pčele, vrlo vrijedan biološki materijal i za ljudsko zdravlje jer sadrži izvanredno uravnotežene prirodne sastojke. Takva odmjerenost i toliko bogatstvo hranjivih tvari nije pronađeno ni u jednom drugom biljnom obliku. Pelud predstavlja izuzetno rijetku prirodnu riznicu hranjivih tvari od kojih potječu njegova ljekovita svojstva koja utječu na poboljšanje i održavanje čovjekovog zdravlja.

Način korištenja peluda je vrlo važan, a preporuka je otopiti ga i ostaviti barem 6-12 sati da odstoji u čaši mlake vode, u mlijeku, jogurtu, čaju ili soku zajedno sa žlicom meda. Za to vrijeme pelud proklija i oslobodi svoj sadržaj. Drugi način je konzumacija peluda u kombinaciji s medom.

UČINCI I SVOJSTVA PELUDI

Pelud treba više koristiti za poboljšanje općeg stanja organizma, a to znači i sprječavanje nastanka bolesti.

Pozitivan učinak peluda:

  • na rast i razvoj
  • povećava plodnost
  • povećava broj leukocita, eritrocita i trombocita
  • poboljšava cirkulaciju krvi
  • biostimulativna i regenerativna svojstva (jetra)
  • protubakterijski učinak (na gram negativne bakterije) želučano – crijevnih oboljena i infekcija mokraćnih puteva (esherichia coli, salmonela, proteus vulgaris)
  • djeluje na lipidni metabolizam (smanjenje triglicerida)
  • usporava starenje
  • pomaže kod probavnih smetnji
  • stimulira apetit
  • održava homeostazu organizma
  • povećava otpornost na bolesti
  • jača koronarne arterije i mišićno tkivo srca
  • djelotvoran kod iscrpljenosti
  • olakšava umni rad
  • poboljšava vid
  • poboljšava rast kose

NAPOMENA: Treba naglasiti da pelud može izazvati burne reakcije kod osoba koje ne podnose pčelinje proizvode i sklonih alergijama. Simptomi su: povraćanje, proljev, bol u predjelu trbuha, glavobolje, svrbež, curenje iz nosa, otežano disanje, osip pa i alergijski šok.

PROPOLIS – ZAŠTITNIK ORGANIZMA

Propolis je pčelinji proizvod koji pčelama služi kao lijek i kao gradivna tvar. Pčele propolisom dezinficiraju i štite svoju košnicu od nepoželjnih vanjskih utjecaja: od gljivica, bakterija, manjih životinja (miševi, rovke), vlage i propuha.

Za pozitivan učinak propolisa na ljudsko zdravlje znali su Egipćani još prije tri tisuće godina. Ljekoviti učinak propolisa sastoji se u tome što aktivira zaštitne funkcije organizma, povećava sadržaj zaštitnih bjelančevina u krvi i stimulira razvoj specifičnih antitijela protiv mnogih mikroorganizama i njihovih toksina te virusa.

ŠTO JE PROPOLIS?

To je smolasta, ljepljiva tvar ugodna mirisa koja svojim najvećim dijelom sadrži raznovrsne biljne smole. Te biljne smole potječu s pupoljaka ili oštećenih dijelova biljaka (i do 70%), a ostalo u procesu prerade dodaju pčele. One smolama dodaju vosak (oko 30%) koji čini masu ljepljivom, pelud te obogaćuju propolis izlučevinama svojih žlijezda.

Boja propolisa je u rasponu od žutozelene do smeđe i tamnocrvene te varira ovisno o geografskom i botaničkom podrijetlu. Propolis možemo koristiti u prirodnom obliku, rastopljenog u alkoholu (rjeđe u vodi) te u kombinaciji s medom i drugim pčelinjim proizvodima.

UČINCI I SVOJSTVA PROPOLISA

Prednost propolisa je u tome što kao prirodni antibiotik nije škodljiv za ljudski organizam, a mikroorganizmi ne mogu stvoriti otpornost na njega.

Za propolis je utvrđeno da ima sljedeća svojstva:

  • antibakterijska (djeluje protubakterijski)
  • antigljivična (djeluje protugljivično na preko 60 vrsta gljivica)
  • antivirusna (djeluje protuvirusno na viruse herpesa i virus gripe tipa II)
  • protuupalna
  • antioksidativna
  • anestetička (vrlo jak lokalni anestetik)
  • antitumorska svojstva (ometa razvoj tumora)
  • imunostimularna (stimulira rad, odnosno jača imunosustav)
  • potiče regeneraciju tkiva (obnavlja oštećena tkiva)
  • štiti organizam od posljedica zračenja

NAPOMENA: Iako vrlo ljekovit, propolis kod vrlo malog postotka ljudi (oko 0,5%) izaziva alergijske reakcije. U tom slučaju treba prekinuti s njegovom upotrebom.