Med – blago prirode

Suvremeni čovjek, u potrazi za povratkom prirodi i neprerađenoj hranom koja ima blagotvoran učinak na zdravlje, ponovno otkriva med!

Svakodnevno smo suočeni izlaganju ljudske okoline i prehrane brojnim postupcima koji ostavljaju negativan trag na zdravlje čovjeka. U poplavi rafiniranih i izmijenjenih namirnica, pčelinji proizvodi su rijetka vrsta hrane, koja do krajnjeg potrošača dolazi u neizmjenjenom obliku, bez industrijske obrade – onakva kakvu su pčele proizvele, bez aditiva i konzervansa.

Osim modernih znanstvenih istraživanja koja govore u prilog prehrambenoj vrijednosti meda, u prilog njegovoj konzumaciji svakako govore tisućljeća njegove prisutnosti u ljudskoj prehrani – med je zasigurno bio prvi slatkiš koji je čovjek okusio. Također, u velikoj ponudi korisnih, ali skupih dodataka prehrani, med ostaje i cijenom jedan od najpristupačnijih izvora zdravlja koje bi trebalo uključiti u svoju prehranu.

 

Med - blago prirode

Što je med?

Med je najdostupniji pčelinji proizvod i prati čovjeka od davnina. Biljke luče nektar, kojeg neki nazivaju još i “sokom života“ biljaka, kako bi privukle pčele, a one ih zauzvrat oprašuju i stvaraju novi život. Sakupljeni nektar pčele pretvaraju u med.

Med je slatka, gusta, viskozna tekućina ili kristalizirana tvar koju ljudi nisu još ni dan danas uspjeli proizvesti umjetnim, industrijskim putem. Med za razliku od običnog šećera koji predstavlja samo “sirovu energiju“, oslobođenu bilo kakvih dodatnih prehrambenih vrijednosti, sadrži jednostavne, lako probavljive šećere-fruktozu i glukozu, vitamine, minerale, bjelančevine, fermente, biljne hormone, flavonoide…

Dobro je znati – činjenice o medu

Prirodno svojstvo meda je kristalizacija (čije je prisustvo na nižim temperaturama dokaz kako se radi o izvornom medu).

  • Sve pčelinje proizvode treba što dulje držati u ustima, jer oni sadrže veliki broj jednostavnih tvari koje se mogu apsorbirati direktno u krv putem podjezičnih krvnih žila. To nam osigurava maksimalnu iskoristivost jer ako ih odmah progutamo, želučane kiseline dio tih tvari odmah razgrade i niti ne dođu u krv.
  • Med tamnije boje sadrži više mineralnih tvari od svjetlijih vrsta meda.
  • Med ima hidroskopna svojstva tj. sposobnost upijanja vlage. Stoga ga treba uvijek nastojati uzimati s tekućinom (veće količine meda konzumirane na tašte mogu izazvati bolove u želucu).
  • Med se pri dekristalizaciji ne smije zagrijavati na temperaturu višu od 40°C jer gubi vrijedne prehrambene sastojke.
  • Med treba uvijek uzimati čistim, suhim, drvenim, plastičnim, keramičkim ili staklenim predmetima, a nikako metalnim žlicama. Kod kontakta metala s medom dolazi do reakcija organskih kiselina iz meda i metala što dovodi do nepoželjnih reakcija za ljudski organizam.
  • Med se čuva u zatvorenim posudama na suhom i tamnom mjestu i na sobnoj temperaturi. U tim uvjetima med zanemarivo gubi svoja svojstva unutar dvije godine.
  • Preporuka je konzumirati med sa prostora gdje živite jer samo taj med sadrži peludna zrnca sa tog prostora. Organizam se na taj način privikava na iste vrste peluda i stvara otpornost na alergijske reakcije.
  • Organoleptičkom procjenom meda obuhvaćeni su: okus, miris, boja, konzistencija, čistoća i zrelost meda.
  • Med lako i brzo upija vanjske mirise o čemu valja voditi računa prigodom skladištenja.
  • Peludna analiza meda je pokazatelj podrijetla i kakvoće meda.
  • Jedna litra meda ima težinu od 1,42 kg.
  • Med se smrzava na temperaturi od -17°C. Tada se volumen meda smanjuje za 10%.
  • Proces kristalizacije se najbrže odvija na temperaturi od 14°C.

Kako raspoznati prirodan med od meda upitne kvalitete?

Prisutnost vode u medu možemo prepoznati tako što se kap meda vrlo brzo razlije na staklenoj površini, dok kap čistog meda ostaje spljoštena.

  • Da li je med “zreo“ili nije možemo raspoznati po njegovom curenju iz žlice. Nezreli med je vodeniji i vrlo brzo iscuri sa žlice, dok je zreli med gušći, a sa žlice curi vrlo sporo i bez prekida.
  • Kada se staklenka s medom okrene, zračni balon se mora polako pomicati prema vrhu kao jedinstvena kugla.
  • Kada med curi sa žlice, ne smije kapati, već mora bez prekida curiti sve do debljine konca.

Med - kvalitetna i hranjiva namirnica

Učinci meda

Med je vrlo kvalitetna i hranjiva namirnica. On je koncentrirani i visokokalorični proizvod, a po kemijskom sastavu bitno se razlikuje od svih drugih prehrambenih proizvoda. Glavne hranjive tvari u medu su: razne vrste šećera, bjelančevine, mineralne soli, vitamini i enzimi.

Koje sve pozitivne učinke na organizam ima med?

Antioksidativna aktivnost – smanjuje oksidaciju lipoproteina u ljudskoj krvi koja je inače važan faktor u nastanku arteroskleroze. Redovita upotreba meda znatno smanjuje rizik od pojave raka, kardiovaskularnih bolesti, Alzheimerove bolesti i posljedica starosti, bitno umanjuje faktore koji uzrokuju kardiovaskularna oboljenja, smanjuje kolesterol i trigliceride. Antioksidativnu aktivnost imaju sve vrste, ali je najviše izražena kod tamnijih vrsta livadnog (cvjetnog) meda.

  • Aktivator imunosustava – pomaže u boljoj reakciji organizma na infekcije. Med stimulira stvaranje antitijela i tijekom primarnog i tijekom sekundarnog imunoodgovora. Povećava otpornost organizma u borbi protiv infekcija tako što podiže razinu korisnih tvari, a smanjuje razinu štetnih.
  • Antibakterijska svojstva – putem više mehanizama djeluje na bakterije. Kada se med otopi u čaju ili mlijeku ovaj enzim se aktivira i počinje oslobađati vodikov peroksid koji obavlja lokalnu dezinfekciju u usnoj šupljini. Malo je poznato da je med, iako sladak, zapravo kisela sredina što ne pogoduje bakterijama. U medu ima puno jednostavnih šećera koji doslovno izvuku tekućinu iz bakterija i one uginu.
  • Antimutagena i antikancerogena svojstva – istraživanjem je dokazano da, ako se meso prije pečenja jednostavno premaže medom, ne dolazi do stvaranja kancerogenih tvari. Naime, tamo gdje je meso jako zapečeno stvaraju se tzv. heterociklički aromatski amini koji su dokazani izazivači raka. Pojava raka u probavnom sustavu, među ostalim, direktno ovisi od količine tih tvari unesenih tijekom života u organizam. Medom se to može pomoći spriječiti.

Postoje vrste meda koje se već stoljećima koriste kod dijetoterapije pojedinih bolesti ili tegoba:

 

Bolesti ili stanja Vrsta meda
Nesanica Med lipe
Anemija Med kadulje, vrijeska i kestena
Povišeni krvni tlak Med kestena, majčine dušice i stolisnika
Bolesti srca Med gloga i šumski med
Astma Med planike i kadulje
Bronhitis i kašalj Med stolisnika, kadulje i lavande
Gripa i prehlada Med lipe i majčine dušice
Opstipacija ili zatvor Med bagrema
Crijevne smetnje Med kestena i lavande
Bubrežni kamenci i cistitis Med vrijeska
Čir na želucu ili dvanaestniku Med lavande
  Reumatske tegobe Med mediteranskog bilja (vrijesak, lavanda,kadulja, majčina dušica, ružmarin)